Akhal-teke

http://www.max-save.org/pix/1ys4565.jpg
pogledajte ovoga!

isuse predivan je ..meni su akhali odmah poslije arapa

i meni je prekrasan al slika je malo čudna pa...

ne svidjaju mi se kopita konja na ovoj slici sto ju je nina postavila...
a konjek je preeeeeeeeeeeedivan...
iako.....svaki konj je predivan...ne bih mogao reci kao berta ta i ta rasa mi je najlepsa...jer..svi su mi predivni....

narasle mu šlape, to kad se dugo ne obrezuje.. makar.. konj slikan za net a da ima takva kopita... a-a.. mislim da to sam tak izgleda..

Melita je napisao/la:

[

[/quote]

ovaj mi izgleda ko mele mur

heheh......
u svakom slučaju....krasni su.......

doria,fkt isti Melac

@Picek-nisam rekla da su mi najljepsi,nego da su mi poslije arapa najdrazi konji ne po izgledu nego karakteru..

http://www.akhalteke.org/web/KaraKum.nsf/Pictures!OpenView

ovdje ih ima gomila

stvarno su divni!!

odlicni su

Članak iz konja...Nekako su mi na ovim slikama preeeelepi!!baš onako...awww
Ahaltekinac
je oduvijek bio odgajan tako da se veže samo za jednoga čovjeka i da mu
je čovjek najbolji prijatelj, a ne njegovo krdo. Upravo se zbog toga
trening tih konja razlikuje od ostalih

Ahaltekinci ne hodaju, oni lebde, a njihov skok nalikuje mačjem



Autor: Petra Gospodnetić

Foto:Petra Gospodnetić


Turkmenistan,
država koju više od 80 posto pokriva pustinja Karakum, a čija se klima
može opisati svakako, samo ne prijateljskom. Suha pustinjska klima s
izrazito malo padalina i velikim promjenama u temperaturi između dana i
noći. Lako možemo zaključiti kako zelenila nema mnogo, a opet, na tim
prostorima u takvim uvjetima razvila se jedna od najstarijih danas
poznatih pasmina konja - Akhal Teke. NJEŽNA GRAĐA, VELIKA SNAGA


Specifičan
izgled ahaltekinca prva je odlika koja ga toliko izdvaja od ostalih
pasmina. Kada bi se izgled te pasmine ocjenjivao prema zapadnim
standardima, vjerojatno bi dobila vrlo malo bodova. Do zbrke bi došlo
samo zbog korištenja konvencionalnih mjerila za prosudbu izrazito
nekonvencionalnoga konja. Njegova nježna građa može jako zavarati jer
je taj konj sve samo ne nježan. Tanke noge, kopita prilagođena
pustinji, izražena rebra, tanak vrat, sve to je samo vanjski izgled, a
u sebi krije veliku snagu i izdržljivost. Manjak hrane kroz povijest
učinio je te konje otpornima na glad i podario im nježan izgled, dok ih
je istodobno stalna prijetnja grabežljivaca tjerala na pokret i
pridonijela njihovoj izdržljivosti na velikim udaljenostima, okretnosti
i ponajviše brzini. Osim po specifičnosti građe tijela, ta se pasmina
ističe i sjajem dlake. Ahaltekinac se može nazvati zlatni konj. Kaže se
da se ahaltekinac uvijek okreće prema suncu te da je najsretniji kada
ga ono obasjava. Njegova dlaka upija sunčev sjaj i vraća ga dajući
konju poseban izgled kakav nema niti jedna druga pasmina.
Pokreti ahaltekinca jedinstveni su kao i on - način na koji nosi svoje
tijelo, okreće glavu, pomiče uši. Kao pasmina koju je stvorio
pustinjski pijesak, njeni su pokreti i stil idealni za njega: posebno
mekani i elastični, ali snažni. Ahaltekinci ne hodaju, oni lebde, za
razliku od svojih rođaka arapa, koji potječu iz kamenih pustinja, pa
svoje noge dižu visoko i snažno, pokazujući taj pokret cijelim tijelom.
Ni skok ahaltekinca nije ništa manje poseban. Pokret koji izvode u
skoku može se opisati kao mačji skok.


NE PODNOSE OGRANIČENJATemperamentni,
prepotentni, neumorni. Tisuće godina pažljivo biranog uzgoja ostavilo
je trag ne samo na fizičkom izgledu i učinkovitosti, nego i na njihovom
ponašanju. Ne odlikuje ih samo velika inteligencija, nego i izniman
osjećaj za okolinu. Kaže se da je ahaltekinac konj za jednoga jahača.
Oni postaju poseban tim čija povezanost dostiže čak i do mentalne
razine. Moguće je da konj predviđa ideju svoga jahača i ostvaruje je,
bez da mu je upućen znak za to.
Ahaltekinac je oduvijek bio odgajan tako da se veže samo za jednoga
čovjeka i da mu je čovjek najbolji prijatelj, a ne njegovo krdo. Upravo
zbog toga se trening tih konja razlikuje od ostalih. Poslušnost
ahaltekinca ne može se postići vikanjem ili jakom kaznom jer se u tom
slučaju dobiva potpuno suprotni efekt. Potreban je brz i jasan pogled,
mala gesta ili nježno izgovorena riječ. Oni su konji s karakterom,
otvoreni individualci. Nisu primjereni za ograničenja koja postavljaju
moderne staje, koje ubijaju njihov duh. Oni su konji koji se u
potpunosti mogu iskazati samo ako su slobodni.
Kao pasmina primjerena svemu, ahaltekinci se koriste u svim
disciplinama konjičkoga sporta i u svima su uspješni. Zašto ih onda ne
viđamo često? Jer su kao pasmina rijetki, jer im je cijena visoka, jer
nema puno trenera koji se znaju nositi s njihovim karakterom, ali iznad
svega, nema puno jahača koji će se moći nositi s njihovom osobnošću.
Ipak, neki su bili dovoljno hrabri i sposobni, pa su postigli i
značajne rezultate. Poligon je preskočio 225 cm visoku preponu, Perepel
je preskočio 878 cm u daljinu, Absent je sedam puta bio ruski državni
prvak u dresuri i olimpijski prvak u Rimu 1960. godine.






INFO



Visina: 145 do 157 cm
Boja dlake: dlaka je doslovce blještava, uglavnom sa zlatnim ili srebrnim sjajem, a manje je sivaca i dorata.
Karakter: tvrdoglav i vatren, a za gospodara priznaje samo jednu osobu.
Izgled: malena glava s velikim izražajnim očima, širokim nozdrvama i
dugim ušima. Vitak, s visokim grebenom, dugim tankim nogama i mišićavim
bedrima.
Ima rijetku i tanku dlaku, a često je bez grive i šiški.
Namjena: nomadski konj, poznat po velikoj izdržljivosti. Danas se
natječe u gotovo svim disciplinama, a posebno je pogodan za daljinsko
jahanje.



Skinuto sa www.konji.hr

odlicni konji u svakom slucaju

Kako su slatki...

Ahaltekinci ne hodaju, oni lebde, a njihov skok nalikuje mačjem

awww.........
sladak je ovaj na slici......

Joj ja sam začarana akhal tekincima.. oni su mi tako nekako posebni i veličanstveni.. nekkao su drugačiji od ostalih konja.. plemeniti.. pravi su prijatelji.. ali nisu lakovjerni.. treba vremena dok se njihovo povjerenje i prijateljstvo stekne.. kao da u čovjeku znaju prepoznati dobro.. znaju zaviriti duboko u srce.. imam tu sreću što imam moguićnost provoditi vremena sa njima.. i što sam, više s njima.. više se zaljubljujem..kako imam punoo njihovih slika.. evo nekih.. = )

mwaaaaaaaaaa

najljepsi koni,mozda cak i (meni) ljepsi od arapa...

liepi su.......al više volim debele......

Maura je napisao/la:

mwaaaaaaaaaa

najljepsi koni,mozda cak i (meni) ljepsi od arapa...

Ahaaaa
i moj tata se zaljubio u njih odmah kad je vidio Melca
Za njega su samo to konji, , a za mamu su to žirafe x))

ma svaki konj je ljep, za to niko nemoze reci da nije tocno, samo sto jedan konj ili jedna pasmin akonja nemora biti svima ljepa, ali ja vjerujem da kad bi imali tog konja da bi nam bio najdrazi konj i da g anebi mjenjali nizasto. meni npr. ova pasmina nije bogznasto, ok, je ali ka dbi birala vjerojatno ga nebi uzela, ima mi cudnu glavu i pre mrsav mi je, volim deblje konje, a sto se tice karaktera, volim kad se konj veze za jednu osobu, onda zna da ga drugi niko nece moci jahati kad tebe nema

"ima čudnu glavu i premršav je"

heh...ima posebnu glavu I liniju stvorenu za onakve prilike i naćin života u Turkmenistanu,odakle pasmina i potjeće
Ljudi često podcjenjuju ovu pasminu,a nisu niti svjesni njenih vrijednosti.

Prepisano iz knjige Hrvatskog stočarskog centra o godišnjem izvješću konjogojstva:

" Akhaltekinci su potomci turkomanskih konja koji se pojavljuju prije 2500. godina, a bili su omiljeni od strane ratne konjice zbog izvanredne snage i skromnosti u pustinjskim uvijetima. Ova pasmina imala je veliki udio u slavnoj trci od Ashkaba do Moksve 1935. godine,trke koja je bila duža od 4100 kilometara,od čega je 360 kilometara pustinje. Pasmina je karakteristična po dugim i vitkim nogama, usukanom trbuhu,dugoj glavi i vratu. Griva i rep su svilenkaste dlake i rijetki,dominantna boja je blještavo zlatna,ali se pojavljuju i druge boje. Jedna od značajnih karakteristika ove pasmine je skromnost u hranidbi i vrlo dobro iskorištavanje loše krme. Iz tog razloga konji koji su uzgojeni u područjima bogatijim krmom često nisu građeni poput onih uzgojenih u izvornom staništu,odnosno veće su tjelesne mase i okvira. Jedna od karakteristiki ove pasmine je osebujna i ponekad kolebljiva narav koja je često rezultat okoline. "

U Hrvatsko je u 2007.godine potvrđeno ovakvo brojno stanje:
Pastuha:3
Kobila:7
Muška omad:3
Ženska omad:4
Muška ždrijebad:1
Ženska ždrijebad:-
Znaći,ukupno 18.

ma sve je to ok, i i stina je- svaka pasmina konja je prilagođena nečemu i neki konji su prirodno mrsavi ili kakvi god vec jesu da mogu najbolje izvuci iz stanista u kojem jesu.
ja ne pdcjenjujem niti jednog konja, on je savrsen bas ovakav kakav je i ja vjerujem da kad bi ga imala da bi mi bi bio najljepsi na svjetu i da ga nebi dala nizasto

koja je razlika između ždrjebadi i omada?

predivni i savrseni konji ..i slazem se sa Nikom,ljudi ih cesto podcjenjuju..