crna njemačka doga
Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Na grčkom novcu iz 36. godine pr.n.e ugravirana je slika psa, vrlo nalik današnjoj dogi. Stoga se smatra da taj potječe iz Grčke, pa nije bez razloga nazvan >>Apolonom pasa<<. Ipak o njemu postoje precizniji i nepobitni podaci nekoliko stoljeća kasnije. Godine 407. provalili su u Njemačku, Galiju i dio Špranjolske stari azijatski narodi Alani, koji su sa sobom vodili neku krupnu vrstu mastifa. Naročito su u njemačkoj bili oduševljeni tim divnim životinjama, sposobnim da pobjeđuju u borbama sa medvjedima i vukovima. Kad su nestali barbarski invazori, ovi su psi selekcionirani, križanjem mastifa sa irskim hrtovima. Tako su nastali veliki psi, vitki, okretni i lijepi, koji su negdje poznati pod imenom >>alani<<. U Engleskoj ih, međutim, nazivaju >>danska doga<< mada njemačke doge nemaju nikakve veze s Danskom.
Opis: U divovskom psu sjedinjeni su plemenit izgled, snaga i elegancija. Najmanja visina mužjaka je 80 cm, ženke 72 cm, ali se najviše cijene primjerci koji nadilaze te mjere. Težina njemačke doge je oko 60 kg. Glava je izdužena, uska, s naglašenim stopom (čeoni usjek) i sa poširokim nosnim hrptom; vrat je dugačak i mišićav; prednje noge savršeno ravne; stražnje noge širokih bedara; šape okrugle; nokti kratki i tamni; rep je srednje duljine, seže do skočnog zgloba. Oči su okrugle, po mogućnosti tamne, živahnog i inteligentnog izraza; uši prikaraćene, ali tako da budu što dulje i šiljastije, uspravno nošene. Zubi su bijeli i dobro razvijeni, škarasti. Sve doge imaju kratku dlaku, gustu i priljubljenu, sjajnu.
Crna njemačka doga je potpuno crna i sjaji se poput laka, s tamnim očima. Takozvana plava varijanta (plavkasto-siva) smije imati svijetlije oči.
Narav: Po prirodi uravnotežen, postaje agresivan ako to okolnosti traže, naročito ako neko ugožava gospodara. Ali u biti je dobar, privržen i strpljiv.
Korištenje: Njemačka doga je bila sve: borben pas, lovački, za pratnju, čuvar, pas za osobnu obranu. Danas se koristi za čuvanje ali se naročito drži zbog ljepote i dobre naravi, kao dekorativan gost vrtova.
Hrana: Odrasla njemačka doga treba dnevno 1,50 kg mesa uz rižu i povrće. Ne smije se odebljati pa treba mnogo kretanja.
žuta njemačka doga
Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Isto kao i kod crne njemačke doge. Radi se, naime, o savršenom uspjelom križanju između mastifa, starih alana i irskog hrta.
Opis: Fizičke i psihičke karakteristike njemačkih doga slične su za sve varijante (postoji još crna i tigrasta). Mijenja se, naravno, boja dlake koja je kod ove doge žuta, od svijetlo do zlatno žute, s crnom maskom.
Narav: Postoji veza između boje dlake i naravi njemačke doge. Žuta doga je nježnija od crne i stoga živahnija.
Korištenje: Nekad lovački pas na divlje svinje i pas za osobnu obranu, danas se koristi za čuvanje vrtova i kuća, gdje se može razuzdano istrčati, što joj je potrebno za dobru fizičku kondiciju.
Napomena: Potrebno je često čektakti sa tvrdom četkom. Ležaj mora biti zaštičen od hladnoće i vjetra.
točkasta njemačka doga
Matična zemlja: Njemačka
Podrijetlo: Službena kinologija smatra da se radi o križanju, izvršenom u srednjem vijeku, između mastifa i irskog hrta. (vidi crna njemačka doga).
Opis: I ova doga ima iste karakteristike, treba samo napomenuti, da je i tigrasta doga neznatno laganije građe od crna. Temeljna boja zlatno-žuta, svijetlija ili tamnija, uvijek prošrana sa poprečnim crnim crtama, jasno istaknutim kao u tigra. Što je temeljna boja intenzivnija, to su crte izrazitije. Bijela mrlja na grudima i svijetle oči smatraju se greškom.
Narav: Tigrasta njemačka doga je najživahnija od svih. U biti je dobra, strpljiva sa djecom, privržene gospodaru i članovima obitelji te nije agresivna prema strancima.
Korištenje: Dobar čuvar, ali prije svega vjeran i dekorativan pas za pratnju.
Napomena: Njemačka doga mora biti dobro odgojena, da sluša na riječ, kako ne bi nekog prestrašila ili u razuzdanoj trci srušila.
skinuta sa nekog bloga
Početna stranica 
